Gospodarski program

Uvodne napomene

Hrvatska je u teškoj gospodarskoj krizi koja zajedno s ozbiljnom moralnom, društvenom i političkom krizom razara i sadašnjost i budućnost našeg društva.

Zato svaki gospodarski program mora  započeti sljedećim ulaznim podacima:

  1. Veliki trgovinski deficit – premali izvoz
  • hrvatski izvoz je 2 puta manji od uvoza – trgovinski deficit je veći od 10 milijardi dolara. (Da se podsjetimo, , za vrijeme rata, izvoz je bio veći od uvoza)
    • Nedovoljan izvoz nadoknađuje se stalnim zaduživanjem i dug vrtoglavo raste
  • zagrebački izvoz je 3 puta manji od uvoza
  • Zagreb koji bi trebao biti lokomotiva našeg razvoja sam ostvaruje 60% našeg uvoza
  • To je sve rezultat sustavne deindustrijalizacije hrvatskog gospodarstva koja je dovela do:
  • velikog smanjivanja broja zaposlenih u industriji i pratećim djelatnostima,
  • povećanja trgovinskog deficita – zbog povećanja uvoza i smanjivanja izvozne sposobnosti,
  • gubitka znanja nužnog za stvaranje proizvoda,
  • sustavnog „uništavanja“ znanje koje je bilo akumulirano u industriji i cijelom gospodarstvu,
  • gubitka sposobnosti znanstvenih institucija da stvaraju rezultate korisne za razvoj društva,
  • dovođenja gospodarstva u kolonijalni položaj u odnosu na multinacionalne kompanije,
  • promjene vrijednosnog sustava u društvu – u kojem se proizvodna i industrijska znanja više ne cijene,
  • ugrožavanja suverenosti Republike Hrvatske.

 

  1. Velika nezaposlenost

Pogrešan gospodarski koncept okrenut prema uvozu doveo je do uništavanja gospodarstva, do gubitka radnih mjesta i do velike nezaposlenosti.

 

  1. Veliko iseljavanje mladih i obrazovanih i demografska katastrofa.

Posljedica uništavanja gospodarstva i gubitka radnih mjesta su iseljavanje mladih i obrazovanih ljudi i uništavanje hrvatske budućnosti. 

 

Zato, sve što radimo, sve što poduzimamo i svi programi i strategije koje  pišemo moraju biti usmjereni prema  osnovnom cilju kako smanjiti nezaposlenost i povećati izvoz. I moraju se ocjenjivati prema tome kako služe ostvarivanju navedenih ciljeva.

 

Nezaposlenost će se smanjiti samo otvaranjem radnih mjesta u realnom sektoru koji je u stanju proizvoditi i izvoziti svoje proizvode.

Izvoziti će samo realno sektor, izvoziti će samo industrija. Izvozi samo 10,6 % hrvatskih poduzeća, ali ostvaruju 62 % prihoda RH, zapošljavaju 50% svih radnika i  ostvaruju dvostruko veću dobit od svih ostalih zajedno.

Novi  gospodarski program mora definirati aktivnosti koje treba poduzeti i daje upute kako ih realizirati da se stvaraju nova radna mjesta, poveća izvoz  i zaustavi iseljavanja stanovništva.

 

Promašen gospodarski koncept sadašnjeg hrvatskog gospodarstva

Svjetska kriza nije glavni uzrok krize u našem gospodarstvo, ona je samo razotkrila činjenicu da je naš gospodarski i razvojni koncept pogrešan  i na okrutan način istaknula potrebu za provođenje drastičnih promjena.

Naša kriza nije nastala slučajno kao rezultat “više sile” i nekih prirodnih pojava. To je rezultat  jednog promašenog strateškog koncepta koji su godinama svi podržavali.

Sadašnje („staro“)  gospodarstvo se ne temelji na stvaranju novih proizvoda i novih vrijednosti, već se temelji na uvozu tuđih proizvoda, tuđih vrijednosti i zaštiti interesa stranog kapitala. Takvo gospodarstvo ne treba niti znanje, niti razvoj, niti inovacije, niti stručnjake.

Takvo gospodarstvo treba promijeniti i stvoriti Novo gospodarstvo.

 

Novo gospodarstvo

Nakon sloma  dosadašnjeg oblika i tipa gospodarstva potrebno stvarati novo gospodarstvo, proizvodno i izvozno orijentirano koje traži novu strategiju, nova rješenja i novi odnos prema razvoju. I koje će biti drugačije od sadašnjeg “Starog gospodarstva”.

Novo gospodarstvo se mora temeljiti na  reindustrijalizaciji hrvatskog gospodarstva, ali ne na industriji koja se temelji na korištenju slabo plaćene radne snage, već na industriji temeljenoj na znanju koja u Hrvatskoj ima veliku tradiciju. Zato će Gospodarski program poticati razvoj  proizvodnih poduzeća koja će proizvoditi proizvode za svjetsko tržište i snažno će poticati poduzetništvo.

Sve zapadne zemlje, a posebno Njemačka,  iz krize izlaze okrećući se prema industriji i rastu izvoza. I Amerika mijenja svoj odnos prema proizvodnim djelatnostima i kreće u ponovnu „reindustrijalizaciju“.

To mora učiniti i Hrvatska i koncept Novog gospodarstva treba ugraditi u Gospodarski program.

Što trebamo učiniti – djelovanje u 5 osnovnih pravaca

Nova radna mjesta i povećanje izvoza može se ostvariti u najvećoj mjeri u  poduzetništvu i u industriji. Da bi se ostvario rast poduzetništva, stvaranje nove industrije i reindustrijalizaciju potrebno je, uz svu logističku pomoć od strane svih državnih i javnih institucija i ustanova, djelovati u 5 osnovnih pravaca:

  1. Stvaranje velikog broja novih poduzeća (i novih radnih mjesta) kroz poduzetništvo Težište staviti na poduzeća temeljena na znanju i inovativnosti, s potencijalom za izvoz, uz provođenje stalne selekcije i podrške najboljima. Tako stvarati nove pobjednike na tržištu.

Tijekom sadašnje krize najveća hrvatska poduzeća otpustila su preko 13.000 radnika, a 80% novih radnih mjesta otvara se u poduzetništvu. Najveći doprinos rastu zaposlenosti  između 2002. i 2008. godine ostvaren je  zahvaljujući malim poduzećima. Tek  je svako peto novootvoreno radno mjesto u sektoru poduzeća  kreirano u sektoru velikih poduzeća“. Velika poduzeća malo pridonose novoj zaposlenosti.

Mala poduzeća (do 50 radnika) po svim statistikama pokazuju najbolje rezultate. Mala poduzeća uspjela su sačuvati i stvarati više  radnih mjesta tijekom recesije nego što je to bio slučaj s poduzećima ostalih veličina. U razdoblju od 2002. do 2012. godine stopa preživljavanja za mala poduzeća bila je 87,8%“.

 

Prema tome, veliki značaj malih i srednjih poduzeća i u Hrvatskoj proizlazi iz njihova važna „strukturalna obilježja” – da su u pretkriznome razdoblju bili glavni proizvođači radnih mjesta u zemlji.

 

  1. Potpora rastu i razvoju postojećih poduzeća (povećanjem broja novih radnih mjesta).

Program mora najboljim poduzetnicima  pružati svu podršku da postanu još bolji, rastu i zapošljavaju. Na tržištu se stalno provodi selekcija i samo najbolji uspijevaju. Vrlo mali broj poduzeća (1.8%) prelazi iz razine malog u srednje poduzeće. Kritična je razina kod 100 radnika, jer je nakon toga potrebna nova organizacija i novi način upravljanja, što mogu ostvariti samo malobrojni. Onima koji imaju najbolji potencijal rasta treba pružiti podršku u razvoju.  Posebno težište treba staviti na izbor poduzeća koja su dosegla 100-200 zaposlenika i prešla kritičnu fazu razvoja. Time su pokazala da znaju poslovati, rasti i razvijati se. Poticaj razvoju i rastu  takvih  poduzeća treba biti temelj Gospodarske strategije.

 

  1. Restrukturiranje („spašavanje“) poduzeća u krizi (sprečavanjem da propadnu i gube radna mjesta).

Za to je potrebno mnogo znanja i iskustva, potrebne su jake savjetničke organizacije i  uključivanje znanstvenih institucija.

 

  1. Nove investicije i izgradnja novih pogona postojećih poduzeća

To su tzv. „green field“ investicije (izgrađene na ledini) naših i stranih poduzeća. Nažalost, ima ih malo i većinom se realiziraju na neproizvodnim djelatnostima (strani supermarketi i sl.). Ali ipak ima nekoliko dobrih primjera kao što su mali međimurski grad Prelog i „prsten“ Zagrebačke županije gdje je realizirano mnogo novi investicija kroz pravi „investicijski bum“.

 

  1. Izbor sposobnih, iskusnih i obrazovanih ljudi koji programe mogu provesti.

Program sam za sebe, koliko god dobar bio ne može puno napraviti i obično završi u ladici. Zato su najvažniji ljudi na svim razinama koji će taj program znati provoditi.

 

NAPOMENA – težište ovog Programa biti će na poticanju i vođenju razvoja poduzetništva (koje obuhvaća i obrtništvo).

 

Što koči razvoj poduzetništva i industrije

Jedan od temeljnih segmenata novog gospodarskog programa je poticanje razvoja poduzetništva. O poticanju poduzetništva govori se deklarativno u svim političkim programima koji su pisani, ali rezultati nisu zadovoljavajući.

Teška gospodarska kriza kroz koju prolazi Hrvatska, veliki broj nezaposlenih, veliki trgovinski deficit,  a posebno problemi s kojima se svakodnevno suočavaju poduzetnici koji se bave proizvodnjom i nastupaju na stranom tržištu pokazuje da je u realnom svijetu stanje veoma teško.

Poduzetništvo je najprije pod udarom „četiri zla“ koja ga uništavaju:

 

  1. Nelikvidnost – nemoguće je poslovati, ako se ne može naplatiti završeni posao.
  2. Uvozni lobi – na natječajima, kroz javnu nabavu i u politici prednost se daje

         stranoj robi i stranim kompanija (što inače nije slučaj  niti u jednoj drugoj

zemlji)

  1. Korupcija – mali poduzetnik ne može plaćati sve provizije koje se od njega očekuju da dobije posao.
  2. Neprijateljski odnos državne administracije i javne uprave prema poduzetnicima i antipoduzetnička klima koja je prisutna u društvu.

 

U širem kontekstu možemo reći da razvoj poduzetništva uništavaju, pored ostalog, sljedeće činjenice:

  • Nema „gospodarskog patriotizma“ u društvu.

  U svim zemljama u krizi  prednost se daje domaćim proizvođačima. Jedino kod

nas prednost obično imaju strani proizvođači.

  • Državna poduzeća, državna administracija i javna uprava ne podupiru poduzetništvo.
  • Nije osigurana „poštena i fer“ utakmica na tržištu.

          Dominiraju politički i ostali utjecaji koji uništavaju gospodarstvo.

  • Akademska zajednica ne razumije niti podupire poduzetništvo.
  • Razvojne institucije koje bi trebale pratiti poduzetništvo u podizanju konkurentnosti okrenute su prema sebi i ne znaju što bi trebale raditi.

 

  • Deindustrijalizacija

Mali poduzetnik  trebao bi biti prvi kooperant i podizvođač  velikim poduzećima.

Ako nestaju velika poduzeća, poduzetnik gubi svoje normalno tržište.

  • Pogrešan sustav potpora

Veliki iznosi novaca za poticanje poduzetništva daje se na kabinetski,

birokratski način, bez da se prate rezultati potpora.

  • Gospodarska diplomacija je potpuno zakazala, zapravo uopće ne postoji.

 

Strateški ciljevi

Gospodarski program mora stvoriti preduvjete da se ostvare sljedeći ciljeve:

  1. povećavanja broja malih i srednjih poduzeća,
  2. povećanja zaposlenosti,
  3. povećanja prihoda koje ostvaruje malo gospodarstvo i cijela industrija,
  4. povećanja konkurentnosti i izvoznih mogućnosti poduzetnika,
  5. povećanja razvojnih mogućnosti hrvatskog gospodarstva.

 

To znači:

  • zaustaviti gospodarski pad i potaknuti gospodarski rast i zapošljavanje,
  • uvozno orijentirano gospodarstvo treba promijeniti u izvozno orijentirano gospodarstvo koji će biti i motor razvoja hrvatskog društva,
  • proces deindustrijalizacije trebamo zamijeniti procesom nove, suvremene industrijalizacije, s industrijama 21.stoljeća,
  • izgraditi gospodarstvo znanja.

 

NAPOMENA

Promjenom s uvoznog na izvozno gospodarstva mijenja se i nužan udio znanja u gospodarstvu.

Za izvozno orijentirano  gospodarstvo nužno je Gospodarstvo znanja.

Za uvozno orijentirano gospodarstvo, Gospodarstvo znanja nije potrebno.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Kako povećati izvoz, broj zaposlenika i udio  industrije u gospodarstvu

Taj zadatak realizirati će se kroz Gospodarski program koji se sastoji od nekolko potprograma i mjera za njihovu realizaciju.

 

PROGRAMI – PRIORITETI I MJERE

  1. Program financijske podrške
  2. Program podrške u vođenje procesa rasta, razvoja i restrukturiranja poduzeća
  3. Program sustavne podrške u razvoju novih, inovativnih proizvoda
  4. Program razvoja akademskog poduzetništva i transfera tehnologije iz znanosti u gospodarstvo
  5. Program marketinške i prodajne podrške u osvajanju tržišta
  6. Program infrastrukturne podrške
  7. Program pripreme projekata i financiranje iz EU fondova

 

  1. PROGRAM FINANCIJSKE PODRŠKE

Uobičajeno je da se svi programi za poticanje poduzetništva mjere samo iznosom potpora koje se daju poduzetnicima. Ta sredstva nisu mala i postoje razni oblici dodjele poticajnih financijskih sredstava:

  • krediti,
  • smanjenje kamata,
  • potpore (bespovratna sredstva),
  • preuzimanje (subvencioniranje) dijela razvojnih troškova,
  • drugi oblici poticajnih sredstava (smanjenje troškova najma u poduzetničkoj infrastrukturi i sl.).

Međutim, rezultati su još uvijek slabi.

Poticanje poduzetništva provodi se na način „klasičan, kabinetski  način“, troše se novci,  kao što se to radi desetljećima, bez nekog velikog učinka.

I svi se hvale novcima koje su potrošili, programima koje su realizirali, a rezultati u gospodarstvu su nezadovoljavajući.

Financijska podrška i krediti sami za sebe ne mogu pokrenuti gospodarstvo. Mogu biti samo prateći mehanizmi ostalih važnih mjera.

Znači,  sustav treba promijeniti.

 

 

 

 

Što treba učiniti

Financijsku podršku vezati uz precizne programe razvoja poduzetništva i treba ju provoditi na taj način da se težište stavi na stalno mjerenje ostvarenih rezultata  i ocjenjivanje uspješnosti programa uz ključne kriterije ocjenjivanja rezultata:

  • koliko je ljudi novozaposlenih,
  • kakav jer izvoz ostvaren.

Financijske potpore koje dobiva akademska zajednica vezati uz zadatak komercijalizacije razvojnih rezultata na tržištu kroz poduzetništvo.

Vrstu i oblik potpora treba vezati uz faze rasta i razvoja poduzetnika.

U povjerenstvima trebaju djelovati stručnjaci, a  ne politički predstavnici.

 

  1. PROGRAM PODRŠKE U VOĐENJE PROCESA RASTA, RAZVOJA I RESTRUKTURIRANJA PODUZEĆA

 

Povećanje broja zaposlenih, povećanje prihoda u proračunu i povećani izvoz moguće je ostvariti samo kroz poduzeća koja će rasti i razvijati se. Zato je zadaća je svih programa biti u funkciji ostvarenja tog rasta i razvoja.

Uloga svih državnih, gradskih, potpornih i ostalih institucija  je da u svemu tome

  • bude servis, potpora i suradnik onih koji mogu rasti i razvijati se.

 

Da bi se to moglo učiniti nužno je:

  • osnivati nova poduzeća,
  • stalno pratiti proces razvoja i rasta poduzeća,
  • uočavati, selektirati i izabrati one koji su najbolji i koji mogu postati najbolji, odnosno one koji imaju najveći potencijal rasta,
  • tim najboljima (njih 10 do 100 godišnje) pružiti sveobuhvatan servis svih državnih, znanstvenih  i ostalih institucija prema programima koji će se izraditi za svakog „kandidata“ posebno.

NAPOMENA – na taj način se „stvaraju“ pobjednici u sportu.

 

Proces „stvaranja“ novih poduzeća

Proces „stvaranja novih poduzeća“ je dugotrajan i složen proces koji počinje već u školama.

Da bi se to moglo ostvariti potrebno je:

    • djelovati u školama i fakultetima,
    • informirati ljude o poduzetništvu i motivirati ih za poduzetništvo,
    • pripremati i obrazovati za poduzetništvo,
    • davati financijsku potporu, kredite i jamstva za poduzetnike početnike,
    • savjetničkom podrškom olakšavati osnivanje poduzeća i početak poslovanja.

 

Rast i razvoj postojećih poduzeća

Najboljima pružati potporu u rastu i razvoju:

  • kroz obrazovanje, marketinšku pomoć, nastupe na tržištu, sajmovima, kredite i sl.
  • programi uvođenje sustava kvalitete po ISO 9001:2000,
  • savjetnička pomoć u rješavanju poslovnih problema,
  • kroz povezivanje sa sustavom Globalne mreže hrvatskih institucija potpore izvoznom gospodarstvu – HIZ mreža.

 

 

 

Restrukturiranje poduzeća u problemima

Pored potrebe za novim zapošljavanjem što se realizira u poduzećima koja rastu i razvijaju se, važan je program koji će baviti poduzećima u problemima. Ta poduzeća najčešće kao svoju prvu mjeru koriste – otpuštanje radnika.

Restrukturiranje poduzeća u teškoćama treba obuhvaćati:

  • organizacijske,
  • kadrovske,
  • tehnološke,
  • upravljačke promjene.

 

U te programe uključiti:

  • financijsku podršku,
  • pomoć u nastupu na tržištu.

 

 

 

 

 

 

  1. PROGRAM SUSTAVNE PODRŠKE U RAZVOJU I INOVIRANJU PROIZVODA (+ PROGRAM SUPSTITUCIJE  UVOZNIH MATERIJALA)

 

Da bi proizvod bio uspješan na tržištu, da bi se mogao prodavati, izvoziti i  stvarati prihod poduzeću i društvu mora biti konkurentan. To znači mora biti bolji od drugog proizvoda na tržištu. Važna komponenta konkurentnosti je:

  • inovacijska razina

 

Inovacija čini suštinu gospodarstva znanja povezujući znanje i gospodarski rast.

Da bi se gospodarstvo znanja moglo razvijati potrebno je poticati:

  • razvoj na znanju utemeljena poduzeća,
  • razvoj proizvoda konkurentnih na svjetskom tržištu,
  • usku suradnju znanosti, obrazovanja i poduzetništva,
  • razvoj poduzetničke infrastrukture.

 

Gospodarstvo znanja temelji se na:

  • Inovativnim proizvodima proizvedenih na temelju vlastitog razvoja,
  • efikasnim proizvodnim procesima,
  • obrazovanoj radnoj snazi,
  • znanstvenim istraživanjima koja se mogu komercijalizirati.

 

Međutim, nije dovoljno samo ulagati u znanje. Obično se razvoj gospodarstva znanja poistovjećuje s ulaganjem u istraživanje i razvoj. Međutim, iskustva najrazvijenijih zemalja pokazala da ne postoji automatizam između ulaganja u znanost i gospodarskog razvoja.

Zaključeno je da je za razvoj zemlje važnija, od samog ulaganja u znanstvena istraživanja, „njena sposobnost da eksploatira tehnički i komercijalno znanstvena unapređenja“.

To znači da

  • nije dovoljno samo ulagati u znanost,
  • treba znati i moći znanstvena dostignuća komercijalizirati

 

U Europi je težište inovacijske politike stavljeno na komercijalnu primjenu znanja, odnosno poticanje inovacija. Suština inovacija je u primjeni i komercijalizaciji znanja i inovativnosti. Gospodarski rast jedne nacije „ne ovisi o veličini razvojno-istraživačkih resursa već o načinu organiziranja i upravljanja tim resursima, kako na razini poduzeća tako i na nacionalnoj razini“.

Sve razvojne institucije na razini Hrvatske trebale bi činiti  Hrvatski inovacijski sustav (HIS). Suština HIS-a je stvoriti takvo okruženje i sklop institucija i potpora  u kojima će inovacije (razvoj i istraživanje) biti učinkovito iskorišteni za ostvarenje gospodarskog rasta.

HIS je dobro zamišljen, ali kao i mnogo drugih ideja nije uspješno realiziran u praksi. A utjecaj na razvoj je skroman.

Nažalost, pokazalo se da je HIS zatvoren, fragmentiran, neučinkovit i zato skup sustav otuđen od proizvodne baze i lokalnog razvoja.

Bez obzira što se obično kritizira malo ulaganje u razvoj i istraživanje (I&R) u Hrvatskoj, mnogo je veći problem što je to ulaganje neučinkovito i ne ostvaruje očekivane rezultate. Financiranje razvoja je rasparcelirano na različita mjesta, na različite programe, razvojem se bave mnogobrojne znanstvene institucije i sve je to nepovezano, nekoordinirano i neučinkovito.

 

Inovacijska politika svih dosadašnjih vlada nije potaknula razvoj istraživačkog sektora u industriji. Ulaganje industrije u I&R iznosi oko 0,4% BDP-a, a  samo 15% istraživača je u proizvodnom sektoru. HIS nije utjecao na tehnološki i inovativni kapacitet          poduzeća.

 

Znanstvenici se ocjenjuju samo prema objavljenim člancima, a ne primjenjivim rezultatima. Poduzeća i njihov interes nisu u središtu HIS-a, iako su poduzeća, a ne istraživački instituti i sveučilište, pokretači gospodarskog razvoja.

Svi programi u koje je uloženo mnogo novaca nisu povećali konkurentnost niti razinu inovativnosti   hrvatskog gospodarstva

I zato su rezultati nezadovoljavajući.

 

Osim toga treba istaknuti da razvojni projekti nisu infrastrukturni projekti. Razvoj nije  investiranje. Investiranje je zadnja etapa  koju treba realizirati da bi se ostvario razvoj. Samo je privid i zabluda da nas strane izravne investicije mogu izvući iz krize.

Gospodarski razvoj započinje obrazovanjem i učinkovitim i primjenjivim znanstveno-istraživačkim radom

 

Što treba učiniti

  • uspostaviti pravi inovacijski sustav okrenut prema inovativnim proizvodima u inovativnim poduzećima,
  • u tom sustavu povezati sve poduzetničke i znanstvene institucije,
  • sustav organizirati da služi poduzetnicima u stvaranju proizvoda konkurentnog na svjetskom tržištu,
  • unutar tog sustava  važno mjesto mora imati Program komercijalizacije inovacija (od ideje do uspjeha na tržištu),
  • analizom uvoznih materijala definirati zadatke razvoja novih proizvoda kojima će se uvozni materijali zamijeniti,
  • razraditi Program supstitucije uvoznih materijala kojim bi se potaknuo razvoj domaćih proizvoda koji će zamijeniti uvozne
  • s poticanjem stvaranja inovatora početi u školama i fakultetima

 

  1. PROGRAM RAZVOJA AKADEMSKOG PODUZETNIŠTVA I TRANSFERA

     TEHNOLOGIJE  IZ  ZNANOSTI U GOSPODARSTVO

 

Naše Sveučilište i cijela akademska zajednica trebali bi biti generator našeg gospodarskog razvoja kao što su to sveučilišta u mnogim razvijenim zemljama. Na primjer, na američkom sveučilištu Stanford koje je dosta manje od Zagrebačkog (iako mnogo bogatije) svake godine se osnuje oko 500 novih kompanija, 50% u vlasništvu profesora i doktoranada i 10% u vlasništvu studenata. Osim toga oni dobivaju preko 100 patenata godišnje za svoje inovacije. To je rezultat izrazite poduzetničke klime koja vlada na Sveučilištu, poduzetništvo se potiče i cijeni i znanstvenici su čvrsto povezani s gospodarstvom, a studenti u svojim klubovima stalno diskutiraju o novim poduzetničkim idejama. Na taj način američka sveučilišta pokreću američko gospodarstvo.

Nažalost, s druge strane  na našem Sveučilištu, kao i u cijelom društvu  vlada izrazito antipoduzetnička klima, Sveučilište je jako odvojeno od gospodarstva, slabo razumije poduzetništvo, na Sveučilištu ima malo patenata, a transfer znanstvenih rezultata u gospodarstvo gotovo ne postoji. Znanstvena  zajednica je usmjerena samo na pisanje članaka koje će objaviti u stranim časopisima i od kojih hravtsko gospodarstvo nema nikakve koristi. A uopće ih ne zanimaju istraživanja koja će svoje rezultate moći komercijalizirati.

 

Što treba učiniti

Treba drastično promijeniti odnos Sveučilišta prema poduzetništvu i pokrenuti Program razvoja akademskog poduzetništva i transfera rezultata istraživanja u gospodarstvo kroz poduzetništvo.

 

  1. PROGRAM MARKETINŠKE I PRODAJNE PODRŠKE U OSVAJANJU TRŽIŠTA

 

Za osvajanja tržišta, za dobivanje ugovora, za dobivanje posla, a posebno na inozemnom tržištu, pored sposobnosti poduzetnika,  nužna je „logistika“ kakvu bi trebale pružati državne i ostale institucije.

Takvu „logistiku“ imaju poduzetnici u svim drugim zemljama.

Takvu podršku naši poduzetnici nemaju.

 

Dosadašnje iskustvo

Sve se svelo na organizaciju pojedinih sajmova, na sudjelovanje u državnim delegacijama, te neke organiziranja nekih susreta naših i stranih poduzetnika. To su sporadične, formalizirane akcije, koje ne mogu donijeti značajnije rezultate.

A na organiziranim „susretima naših i stranih poduzetnika“ sve se svodi na to da stranci traže distributere i kupce za svoju robu.

 

Što treba učiniti

Rezultate može donijeti samo Sustav u kojem će djelovati visokostručni profesionalci međusobno povezani sa zadatkom da djeluju kao logistika poduzetnicima i da poduzetnici ocjenjuju njihova rad. Odnosno da ocjena njihovog rada ovisi o tome koliko su „ugovora omogućili poduzetnicima“.

Da bi potpora osvajanju tržišta mogla biti učinkovita iza poduzetnika (naravno i svih ostalih gospodarstvenika) u njihovom nastupu na inozemnom tržištu treba stajati čvrst i odgovoran Sustav povezanih institucija, povezanih u Globalnu mrežu hrvatskih institucija potpore izvoznom gospodarstvu. (HIZ MREŽA).

 

U toj Mreži trebaju biti

  • gospodarska diplomacija – gospodarski predstavnici iz veleposlanstava,
  • podružnice HGK,
  • HBOR,
  • predstavnici u Bruxellesu.

Pored toga u toj Mreži trebaju djelovati

  • stručnjaci koji će pripremati poduzetnika u nastupu na tržištu

 

  1. PROGRAM PODUZETNIČKE INFRASTRUKTURE

Posebno mjesto u poticanju razvoja poduzetništva ima poduzetnička infrastrukturna podrška. To znači osnivanje  poduzetničkih potpornih institucija u kojim će se veliki dio programa realizirati.

Poduzetničku infrastrukturu čine:

  1. Poduzetnički inkubatori[1]
  2. Tehnološki parkovi[2]
  3. Poduzetnički centri[3]
  4. Poduzetničke zone[4]
  5. Slobodne zone
  6. Razvojne agencije[5]

NAPOMENA – Slobodne zone obično se ne razmatraju kao potporne institucije za razvoj poduzetništva

Često se za navedene potporne institucije koriste i drugi nazivi:

  • inovacijski centri, centri izvrsnosti, tehnopolisi, tehnološko inovacijski centri i slične institucije, ali sve one po svom djelovanju mogu se svrstati unutar opisanih osnovnih tipova institucija
  • Sve navedene institucije bi trebale u pojedinoj sredini usko surađivati i pratiti faze razvoja i rasta poduzetnika. Na nekim područjima se i preklapaju, ali mogu predstavljati logički slijed faza razvoja poduzetnika.

 

Ciljevi i zadaci poduzetničke infrastrukture

Poduzetnička infrastruktura ne smije služiti  samo za iznajmljivanje poslovnih prostora i određenih poslovnih usluga poduzetnicima, kao što se to kod nas redovito događa. Mora rješavati gospodarske probleme tog kraja i mora biti „operativni alat“ za realizaciju ciljeva iz Strategije razvoja gospodarstva pojedinog grada, županije, kraja ili cijele države.

 

  1. PROGRAM PRIPREME PROJEKATA I FINANCIRANJE IZ EU FONDOVA

 

Jedan od velikih hrvatskih problema je slabo korištenje EU fondova koji nam stoje na raspolaganju, o čemu se već mnogo priča. Ali se malo govori o tome da vrlo često novci koji se uspiju „povući“ iz EU fondova imaju i štetne posljedice. Vrlo često se tim novcima financiraju projekti od kojih ima vrlo malo koristi, a angažiraju mnogo ljudi. Novcima koje mi „izvlačimo“ iz EU fondova u pravilu se plaća strana roba, čime se šteti našim poduzetnicima, a u svim većim  projektima se u pravilu daje prednost stranim konzultantima (obično vrlo sumnjive vrijednosti) čime se u velikoj mjeri onemogućio razvoj domaćih savjetnika i domaćeg znanja za vođenje složenih projekata. Čak i Vlada u pravilu pisanje raznih programa i strategija naručuje kod stranih konzalting kuća.

Time se stvara velika šteta hrvatskom razvoju.

 

Što treba učiniti

To treba promijeniti i EU projekte usmjeriti na poslove koji će donijeti opipljive koristi hrvatskom razvoju, koristiti hrvatske proizvode i hrvatsko znanje.

 

VAŽNA NAPOMENA – svaki program i svaki dokument predstavlja samo 25% zadatka kojeg treba obaviti. Mnogo veći angažman potreban je da se bilo koji program realizira.

Za realizaciju programa potrebni su ljudi sa znanjem, iskustvom i sposobnostima.

I puno je teže naći takve ljude nego napisati neki program.

 

 

 

[1] Poduzetnički inkubator – poduzeće u vlasništvu grada, županije, države, osnovano sa zadaćom da potiče razvoj poduzetništva.  posjeduje poslovne prostore  (zgradu – inkubator) u kojima  poduzetnici započinju svoj poslovni  život, rastu i razvijaju se uz pomoć stručnjaka iz poduzetničkog inkubatora.

[2] Tehnološki park – poduzeće u vlasništvu, grada , županije, a  vrlo često i sveučilišta osnovano sa zadatkom poticanja razvoja poduzetništva na području visokih tehnologija i razvoja proizvoda. Može imati sve značajke  i poduzetničkog inkubatora,  ali na području visokih tehnologija i razvoja. Najčešće je povezan sa  sveučilištem. U tehnološkom parku su poduzetnici koji se prvenstveno bave područjem visokih tehnologija i razvojem proizvoda. U nekim tehnološkim parkovima se ne provodi proces inkubacije, već težište stavljaju na poduzetnike u rastu i razvoju.

[3] Poduzetnički centar – poduzeće ili (rjeđe) ustanova u vlasništvu nekog grada ili županije, osnovana s ciljem da  potiče poduzetništvo kroz poslovno obrazovanje,   savjetovanje, promidžbu, izradu poslovnih planova   i ostale djelatnosti koje razvijaju poduzetništvo. Ne posjeduje zgradu s poslovnim prostorima za poduzetnike pa ne provodi procese inkubacije, već sve rade samo na savjetničkoj razini. Veliki broj poduzetničkih centara preregistrirao se u razvojne agencije.

[4] Poduzetnička zona – područje koje je prostorno-planskim dokumentima određeno za obavljanje gospodarskih djelatnosti, s izgrađenim prometnicama i komunalnom infrastrukturom. Gradovi i općine na čijem se području nalaze poduzetničke zone svojim aktima određuju gospodarske djelatnosti koje se mogu odvijati u poduzetničkoj zoni. Da bi bile ispunjene sve  funkcije poduzetničke zone, kako one usmjerene k gospodarskom razvoju, tako i funkcije očuvanja okoliša, poduzetnička zona morat će zadovoljavati standarde i minimalne sadržaje koje propisuje ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva.

[5] Razvojna agencija – poduzeće ili (rjeđe) ustanova u vlasništvu   nekog grada ili županije, osnovano  s ciljem da  daju potporu razvoju županije, da bude dio mreže županijskih razvojnih jedinica/agencija povezanih s Ministarstvom regionalnog razvoja, te da bude središnje mjesto za izradu projekata za razne EU razvojne fondove.