Međunarodna politika RH

Gospodarski razvitak i modernizacija hrvatskog društva u velikoj su mjeri uvjetovani međunarodnim položajem hrvatske države. Strategija i ciljevi hrvatske međunarodne politike moraju biti u funkciji modernizacije države i društvenog blagostanja. Hrvatska državna politika treba novu strategiju razvoja, modernizacije i transformacije hrvatskog društva. Glavno obilježje službene hrvatske politike u posljednjih desetak godina je uzmak od suverenosti. Takva je politika dovela RH pred vrata EU, ali je cijena uzmaka od suverenosti izloženost hrvatskog društva predatorskim skupinama u gospodarstvu, te politička i moralna kriza kao izravna posljedica stihijskog razvoja.

Modernizacija države i društva može se graditi jedino na načelu suverenosti. Politika koja polazi od suverenosti može osigurati: a) nacionalnu konkurentnost u međunarodnim odnosima, b) sektorsku kompetentnost i izvrsnost pojedinih sudionika nacionalnog razvitka (u rasponu od klasičnih sektora, školstva i naobrazbe do tehnološkog, infrastrukturnog ili ekologijskoga), c) mobilizaciju društvenih sudionika – od političkih i gospodarskih čimbenika, do braniteljskih i građanskih udruga. Načelo suverenosti uvjet je modernizacije društvenog razvoja na alternativama. Modernizacija je moguća jedino na alternativama, razvitak se gradi jedino na alternativama. Koliko je zbiljskih alternativa toliko je i zbiljske slobode, ili viška slobode s kojom suverena zajednica raspolaže. Pretpostavka slobodnog odlučivanja o alternativama jest suverenost.

Osnovna značajka međunarodnih odnosa u suverenom svijetu je njegova multipolarnost. U dosadašnjoj povijesti uvijek su velike sile – države – bile globalni igrači. Danas na međunarodnoj sceni djeluju i novi globalni igrači, pobornici nadnacionalnih interesa, od multinacionalnih korporacija do medija i nevladinih organizacija. Suverene međunarodne odnose karakterizira sukob univerzalnih i globalizacijskih vrijednosti. Globalizacija se nameće u globalizaciji tehnologije tržišta, neiscrpnim informacijama i isto tako neiscrpnim financijama. Univerzalnost je univerzalnost ljudskih prava, kulture, demokracije. Globalizaciju možemo i moramo nadzirati, a davanjem prednosti i promicanjem univerzalnih vrijednosti možemo očuvati i razvijati svoj nacionalni i kulturni identitet. Tradicionalna je država bila jedini nositelj suvereniteta. Nadnacionalne organizacije počele su prisvajati sebi dio tradicionalno državnog suvereniteta. Integracijski i globalizacijski procesi omogućili su da se rastakanje državnog suvereniteta nastavi u različitim smjerovima. Sukob zagovornika globalizacijskih i univerzalnih vrijednosti simultano se odvija na globalnoj i nacionalnoj sceni.

Hrvatska treba razvijati partnerske odnose sa zemljama koje imaju iste ili slične geostrateške interese. Političko partnerstvo i čvršće veze treba razvijati s onim državama (poput Mađarske, Češke, Poljske, itd.) koje zbog izloženosti udarima globalizacije moraju poduzimati posebne napore radi zaštite svojih nacionalnih i kulturnih identiteta. Hrvatska ne može računati da će svoje nacionalne i gospodarske interese osigurati samo u europskim granicama. Hrvatska treba tražiti svoje partnere i svoje šanse izvan tih okvira.

Mediteran je jedna od gravitacijskih točaka oko koje će se prelamati europski razvojni interesi. To je posljedica političkih promjena u arapskom svijetu i sjevernoj Africi. Demokratizacija i tranzicija tih zemalja imat će za posljedicu sve veće otvaranje Europi. Hrvatska u tim okolnostima može i mora iskoristiti svoje geostrateške prednosti kao mediteranska i srednjoeuropska zemlja. Zapadni Balkan i dalje će biti turbulentno područje zbog nezavršenih procesa konsolidacije Bosne i Hercegovine, Kosova, Makedonije, Srbije. Hrvatska treba razvijati dobrosusjedske odnose sa svim zemljama u svojem okruženju, ali bez balkanskih liderskih ambicija. Hrvatska može i mora biti regionalni čimbenik stabilnosti kao politički samostalna, a gospodarski uspješna država. Hrvatska treba voditi vanjsku politiku koja se ne će iscrpljivati u političkim savezima sa susjedima niti će pristati da bude objekt novih/starih imperijalnih politika. Članstvom u međunarodnim savezima Hrvatska ima obvezu jedino poštivati zajedničke standarde, ali i pravo sama definirati svoje strateške ciljeve i nacionalne interese.

Rušenje i usporavanje samostalne i suverene hrvatske pozicije u međunarodnoj zajednici i dalje će se provoditi kriminalizacijom, odnosno stigmatizacijom Domovinskog rata i Oluje. Politički i gospodarski pritisci, medijske i informacijske operacije, sukobi niskog intenziteta – konstanta su u međunarodnim odnosima. Različiti će akteri i dalje koristiti sva sredstva javne diplomacije za kriminalizaciju Oluje. Hrvatska vanjska i unutarnja politika ne mogu pristati na takve ocjene.

Hrvatska ima i strateške interese, a kao potpisnica Washingtonskih i Daytonskih sporazuma i međunarodnu obvezu da Bosna i Hercegovina uspostavi ustavni poredak koji će joj osigurati samoodrživi razvoj. Samoodrživa Bosna i Hercegovina moguća je pod uvjetom pune i stvarne ravnopravnosti triju konstitutivnih naroda. Republika Hrvatska treba se zalagati da Hrvati u Bosni i Hercegovini dobiju instituciju koja će štititi njihov nacionalni i kulturni identitet.

Politički i gospodarski uspješna Hrvatska nije moguća bez zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske. U vrijeme globalizacije i najrazvijenije zemlje obnavljaju veze sa svojim iseljeništvom koje ih uvezuje sa cijelim svijetom. Hrvatsko iseljeništvo nastalo je iz nevolje, ali sada je gospodarski uspješno, a politički obrazovano. To je razvojni potencijal na kojem treba graditi strategiju gospodarski jake i uspješne Hrvatske.