Prije par dana predsjednik Sabora je u Oslu objašnjavao o nedemokratskim stvarima koje se događaju u Hrvatskoj.[1] Zamislite samo kako su u Europi predsjednici sabora ostalih zemalja ostali začuđeni kad im gospodin Leko tumačio kako u Hrvatskoj vlada “svojevrsna navala na referendum onih koji se protive odlukama vlasti”. Sigurno su ga gledali u čudu kada je ustvrdio kako je to “paradoksalno jer je inače praksa da je organiziranje referenduma alat u rukama vlasti”, kao da nije čuo za referendume u drugim zemljama Europe, npr. Švicarskoj. Možda im je bilo smiješno slušati jednog predsjednika sabora kako žali da narod ne pregovara dovoljno s njim i ne traži dogovor. No vjerojatno se nisu podsmjehivali – to ne bi bilo pristojno – a možda im je samo bilo tužno.
Ideja da “direktna volja naroda” koja se “na kraju svodi samo na suprotstavljanje” odnosno koja se “protivi odlukama vlasti” nije “istinska demokracija” se vratila u Hrvatsku i dobila nastavak u saborskom Odboru za Ustav. Na Odboru je predložena privremena suspenzija (moratorij) održavanja referenduma.[2] Ideju o moratoriju je predložio “ustavnopravni stručnjak i vanjski član saborskoga Odbora za Ustav”, a Vladimir Šeks ju je odmah “snažno podupro” te ocijenio da se zakon “mora po brzom i kratkom postupku donijeti”. Zatim je predsjednik saborskoga Odbora za Ustav Peđa Grbin najavio da će “do kraja mjeseca započeti proceduru”, a predsjednik Sabora je izrazio nadu da predložena “ideja može izdržati pravnu i političku kritiku”.[3]
Ovaj događaj je udar na Ustav i pravni poredak Republike Hrvatske i to treba jasno reći. Ovo je udar na demokraciju i predstavlja pokušaj zadržavanja vlasti u svojim rukama svim sredstvima. Ovo bi morali znati ljudi koji sjede u Odboru za Ustav, jer u Ustavu jasno piše da “vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu”. Stoga možemo zaključiti da ili (a) namjerno ruše ustavnopravni poredak RH ili (b) su potpuno nesposobni. U svakom slučaju, osim njih, odgovornost snose i njihove stranke i predsjednici njihovih stranaka. No, ono što najviše užasava je činjenica da su u ovom slučaju na istoj strani stranka koja je stvarala Hrvatsku kao i stranka koja je činila sve da Hrvatske ne bude.
Žalosno je što su sve ljudi spremni učiniti da bi ostali na vlasti.
Vjerojatno su svjesni da oduzimanje vlasti od naroda je ne samo nedemokratski, već i totalitaristički čin. Vjerojatno su svjesni da je protivan Ustavu i da dugoročno može imati kobne posljedice da za ustavnopravni poredak i stabilnost Republike Hrvatske. Vjerojatno su svjesni da je ideja o moratoriju osuđena na propast. Ali ukoliko će im to kupiti još malo vremena na vlasti – očito im ništa nije prevelika cijena.
Prema tumačenju trenutnih vlastodržaca, ispada da Hrvati imaju pravo na referendum samo dotle dok se ne pokažu dovoljno sposobnima i organiziranima da konzumiraju svoje pravo. A u slučaju da se pokažu dovoljno sposobnima i poduzetnima, to im pravo treba smjesta oduzeti, na bilo koji način. Očito je nekome želja slomiti svaku pomisao da je Hrvat sam sposoban sobom vladati i svoju sudbinu krojiti. Pomisao kako je “privremeno ukidanje” prava na izravno odlučivanje u obliku referenduma u službi demokracije je ravna ideji da se Hrvatski narod može spasiti sprječavanjem proglašavanja nezavisnosti Republike Hrvatske.[4] Takve ideje plod su iste totalitarističke škole koja je spremna napustiti Sabor ili povući naoružanje teritorijalne obrane zbog vlastitih interesa, da bi kasnije takve poteze pravdala svojim mirotvorstvom i pokušajem sprječavanja rata.[5]
Nijedan od dosadašnjih pokušaja da se zaustavi volja Hrvatskog naroda da učini pravu stvar nije bio uspješan. Prvo je visoko podignuta letvica za prikupljanje potpisa za referendum. Zatim je raznim tumačenjima koliko je 10% od ukupnog broja birača, letvica podignuta još više. Prilikom prvog uspješnog referenduma svi mediji su bili upregnuti da se on zaustavi, a sada je prokušana taktika potpunog ignoriranja i nuđenja beskonačnih alternativa u posljednji čas. Posezanje za posljednjim prijedlogom totalitarističih korijena je pokazatelj da su ozbiljno zabrinuti za svoje privilegije i miljama udaljeni od naroda kojeg bi trebali predstavljati. Vjerujem da imaju razloga biti zabrinuti, a možda se na burzi barem malo približe narodu.
Dr.sc. Hrvoje Kalinić, koordinator KISS-a
[1]http://narod.hr/svijet/leko-u-hrvatskoj-navala-na-referendume-onih-koji-se-protive-odlukama-vlasti/
[2]http://narod.hr/hrvatska/odbor-za-ustav-predlozen-moratorij-na-referendum/
[3]http://narod.hr/hrvatska/leko-nadam-se-da-smerdelova-ideja-moze-izdrzati-pravnu-politicku-kritiku/
[4]http://www.veritas.hr/casopisi/2011_10/10_2011_moje_misljenje.html
[5]http://hr.wikipedia.org/wiki/Razoru%C5%BEanje_Teritorijalne_obrane_SR_Hrvatske_1990.
HRAST - Pokret za uspješnu Hrvatsku je član Europskog kršćanskog političkog pokreta – ECPM-a. ECPM je jedina europska politička stranka koja promišlja i radi na kršćansko-demokratskoj politici u Europi s eksplicitno kršćansko-socijalnog stajališta. Ovaj pokret uključuje kršćansko-demokratske i kršćanske socijalne stranke, nevladine udruge i think tankove u Europi.
