Piše: Marko Damiš, prof.
Umro Zvane (Ivan) Črnja
Zvane Črnja bio je istaknuti hrvatski pjesnik, prozaik, esejist, kulturolog, scenarist, dramaturg i filmolog, novinar, publicist, polemičar i nakladnik. Jedno je od najznačajnijih imena koje je Istra dala Hrvatskoj u 20. stoljeću. Pseudonimi su mu bili Osip Suri, Barba Zvane, Filus i dr. Rodio se 1920. u Črnjenina kraj Žminja.
Godine 1948. godine završio je na Golom otoku. Odatle je pušten nakon nekoliko mjeseci; poslije je uspio obnoviti društveni ugled, te se govorilo da je na Golom Otoku bio u istražnom zatvoru – što je bio način da ga se “pomiluje” od socijalno krajnje neugodne asocijacije za tzv. “informbiroovcima”.
Na Pravnome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirao je i apsolvirao pravo (1950.-1954.). Godine 1969. Zvane Črnja u Žminju utemeljuje uglednu kulturnu organizaciju Čakavski sabor, čiji je tajnik do 1977. Godine 1979. pokreće reprezentativan nakladnički projekt antologijsko-enciklopedijskih domašaja “Istru kroz stoljeća” u kojoj je u 10 kola kao glavni i odgovorni urednik potpisao 60 knjiga. Kao autor i polihistor snažnog i osebujnog nadahnuća pisao je kulturno-povijesne i književne eseje i studije, poeziju i memoarsku prozu, duboko inspirirane Istrom, njezinim čakavskim idiomom i hrvatskom kulturnom i političkom poviješću.
O književnom djelu Zvana Črnje opsežnu je monografsku studiju pod naslovom “Bartuljska jabuka” objavio Boris Biletić.
Potpisnik je „Izjave Čakavskog sabora protiv regionalnog izjašnjavanja“ na popisu stanovništva 1971., objavljene 30. siječnja 1971..
Njemu u čast danas se zove nagrada za najbolju knjigu eseja objavljenu u Hrvatskoj, nagrada Zvane Črnja.
Miloševićev režim protjerao Hrvate iz Janjeva
Od 1991. nadalje, ponajprije zbog pojačanog pritiska velikosrpskog režima, provodeći etničko čišćenje, a zatim od 1998. zbog nemira na Kosovu, većina Hrvata Janjevaca je iselila, ponajviše u Hrvatsku. Najviše ih je protjerano 26. veljače 1993.
U Hrvatskoj su im ponekad dodjeljivana, od Srba napuštena, i danas prazna područja. Danas ih u Janjevu ima otprilike 350. Govore janjevačko-lepeničkim dijalektom, koji spada u glupu prijelaznih štokavskih, odnosno torlačkih govora. Nemaju prava kao nacionalna manjina.
