Pravosuđe

U suvremenim demokratskim državama postoji trodioba vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu. Sudbena vlast – tj. sudovi – moraju biti samostalni i neovisni. Danas postoji nedovoljna samostalnost i neovisnost sudova i ona mora jačati. Primjerice, danas izvršna vlast (Ministar pravosuđa) bira predsjednike sudova, a predsjednik države predlaže predsjednika Vrhovnog suda. Ne bi li možda sami suci jednog suda trebali birati predsjednika suda?

Veća samostalnost i nezavisnost sudbene vlasti unaprijedit će povjerenje ljudi ne samo u sudbenu vlast, nego i u Republiku Hrvatsku i njen sustav u cjelini. Ona će također doprinijet većem uvažavanju hrvatske pravne tradicije i biti brana nekritičkom preuzimanju inozemnih rješenja koja su nespojiva s hrvatskim pravnim poretkom te doprinijeti pravnom identitetu hrvatskog prava. Taj razvoj naravno da neće odbacivati rješenja koja proizlaze postojećeg međunarodno pravnog položaja Hrvatske, ali će stvoriti ravnotežu kakva je danas narušena u korist inozemstva i takozvanih vanjskih izvora prava.

„U javnosti se rabi izraz pravosuđe i uobičajeno podrazumijeva sudove i državno odvjetništvo. Ali, sudovi i državno odvjetništvo nemaju istu ulogu i treba ih promatrati odvojeno. Sudovi sude tj. odlučuju u postupcima u kojima postoje dvije strane, a državno odvjetništvo samo je jedna od te dviju suprotstavljenih strana u postupcima. Zbog toga se – primjerice kad državno odvjetništvo kao stranka u postupku pred sudom ne uspije dokazati osnovanost zahtjeva – ne može govoriti o djelotvornosti ili nedjelotvornosti „pravosuđa“, nego pojedinog državnog tijela, u ovom primjeru državnog odvjetništva. U okviru zadaće sudova da štite hrvatske građane i njihova prava i interese, hrvatskim građanima mogu suditi domaći sudovi, a prihvaćanje nadležnosti stranih ili međunarodnih sudova – napose izručivanje hrvatskih građana – može biti samo iznimno. U postupcima pred sudovima nasuprot državnom odvjetništvu nalaze se stranke i odvjetnici koji su – zbog financijskih i drugih razloga –nerijetko sposobni pribaviti vrhunske zastupnike i nerijetko su motiviraniji od (zamjenika) državnih odvjetnika. Stoga unapređenjem financijskog položaja i na druge načine treba povećati motivaciju i stručnost državnog odvjetništva. Svaku pojavu nezakonitosti u sudbenoj vlasti i državnom odvjetništvu mora se odlučno, javno, oštro i zakonito sankcionirati radi unapređenja povjerenja ljudi u njihovu državu.„